Deset stvari Koje vaš učenik s autizmom želi da znate

Ove ideje su prihvatljive iza ostalu djecu

napisala Ellen Notbohm
www.ellennotbohm.com

Opaska autora: Kad je 2004 prvi put objavljen moj članak Deset stvari koje svako dijete s autizmom želi da znate, teško da sam mogla zamisliti da ce naići na takav odaziv.Čitatelji su mi  u velikom broju pisali govoreći da bi taj članak trebao biti obavezno štivo za socijalne radnike, učitelje i rođake djece s autizmom. “To je upravo ono što bi moja kćer rekla da može”, rekla je jedna majka.“Da sam barem to pročitala prije pet godina. Mojem mužu i meni je trebalo jako puno vremena da spoznamo te stvari”, rekla je jedna druga majka. Kako su se reakcije gomilali zaključila sam  da je odjek proizlazio iz činjenice da je taj rad govorio dječjim glasom, glasom koji se ne čuje dovoljno često. Jako je bitno da javnost shvati svijet na način na koji ga doživljava dijete s autizmom. Deset stvari koje svako dijete s autizmom želi da znate postalo je knjiga 2005, a glas našeg djeteta vratio se u ovaj članak da nam kaže što bi djeca s autizmom željela da njihovi učitelji znaju. Članak je također postao prilčcno popularan a moja knijga istog naslova je objavljena 2006.

Ovo je 10 stvari koje vas učenik s autizmom želi da znate:

1. Ponašanje je komunikacija. Svako ponašanje nastaje zbog nekog razloga. Ono vam govori, čak kada riječi ne mogu, kako ja doživljavam što se dešava oko mene.

Negativno ponašanje ometa moj proces učenja. Samo prekidanje tih ponašanja nije dovoljno; naučite me kako promijeniti ta ponašanja u prikladne alternative tako da pravo učenje može početi.

Počnite vjerujući u ovo: Ja zaista želim naučiti primjereno reagirati. Nijedno dijete ne želi lošu  povratnu informaciju koju dobije zbog loseg ponašanja – ona mu uništava duh. Negativno ponašanje obično znači da sam preplavljen zbog lošeg senzornog sustava unutar mene, ne mogu jasno izraziti svoje želje ili potrebe ili ne razumijem što se od mene očekuje. Probajte pogledati u pozadinu mog ponašanja da biste našli razlog  mog opiranja. Vodite bilješke o tome što se desilo netom prije takvog ponašanja: da li su bili u pitanju ljudi, doba dana, aktivnosti, okruženje. Nakon nekog vremena uočiti ćete obrazac.

2. Nemojte ništa pretpostavljati. Bez činjenica koje bi nesto podruprle, pretpostavka je samo nagađanje. Ja možda ne znam ili ne razumijem pravila. Možda sam čuo upute ali ih nisam razumio. Možda sam ih jučer znao ali danas ih se ne mogu sjetiti. Upitajte se:

  • Jeste li sigurni da ja zaista znam napraviti to sto me tražite ? Ako odjednom trebam trčati na zahod svaki put kad trebam raditi radni listić iz matematike – možda ne znam kako ga riješiti ili se bojim da moj napor nije dovoljan. Izdržite sa mnom dovoljno ponavljanja zadatka do onog trenutka kad ću se osjetiti sposobnim. Možda trebam vise vježbe da bih savladao te zadatke u odnosu na drugu djecu.
  • Jeste li sigurni da ja stvarno znam pravila ? Da li razumijem razlog za to pravilo  (sigurnosni, ekonomski ,zdravstveni razlog)? Možda sam rano izvadio užinu iz moje torbe jer sam bio zabrinut da neću dovršiti zadaću, nisam doručkovao i sad sam užasno gladan.

3. Prvo ustanovite da li potoji senzorni problem. Puno mojeg otpora u ponašanju dolazi zbog senzorne nelagode. Primjer toga je fluorsecentno svijetlo za koje je puno puta ustanovljeno da je veliki problem za djecu poput mene. Zujanje koje proizvodi jako ometa moje hipersenzitivni sluh, a pulsirajuće svijetlo može iskriviti moju vizualnu percepciju, na način da mi se čini da su svi predmeti u sobi u stalnom kretanju.

Žarulja sa žarnom niti će smanjiti titranje, kao i nove lampe čije je svijetlo nalik na prirodno.

Ili možda moram sjediti bliže vama; ne razumijem što govorite jer je možda previse buke u međuprostoru – kosilica ispred prozora, Jasmin koja šapće Tanyi, struganje stolica, zvuk šiljila za olovke. Pitajte školskog radnog terapeuta za ideje za senzorno-friendly učionice. To je u stvari dobro za svu djecu, ne samo za mene.

4. Osigurajte mi pauzu koji će mi omogućiti da se sam smirim i prije nego što mi to bude potrebno. Miran kut sobe, s tepihom i par jastuka, knjiga i slušalica pomoći će mi da se priberem prije nego što se osjetim prevladan i da mi je dosta svega. Bitno je da taj kut nije fizički daleko, tako da se opet bez grubih prekida mogu uključti u aktivnost razreda.

5. Recite mi sto želite da radim na pozitivan način, bez zapovijedanja. “Ostavio si nered u sudoperu !” je meni samo izjava o činjenici. Ja nisam u stanju zaključiti da je stvarno značenje toga ”Molim te isperi svoju šalicu od boje i baci papirnati ubrus u smeće.” Nemoj me puštati da nagađam ili da sam moram shvatiti što trebam napraviti.

6. Neka vaša očekivanja budu razumna. Meni su okupljanja cijele škole gdje su  stotine djece na tribinama i neki tip koji priča o prodaji slatkiša neugodna i besmislena. Možda bih bio korisniji tako da pomažem školskoj tajnici da napravi obavijest o tome.

7. Pomozite mi u prijelazu izmedju aktivnosti. Potrebno mi je malo duže da se pokrenem s jedne aktivnosti na drugu. Dajte mi upozorenje pet minuta prije i dvije minute prije nego sto će se aktivnost promijeniti – i dodajte još par minuta s vaše strane da se nađemo negdje u sredini.

Najobičniji sat ili timer na mom radnom stolu služi mi kao vizualni podsjetnik na sljedeći prijelaz i pomaže mi da to obavim sto je moguće više neovisno.

8. Ne činite lošu situaciju gorom. Ja znam da iako ste vi zrela i odrasla osoba da i vi ponekad možete donijeti lošu odluku u žaru trenutka. Ja zaista nemam ispade namjerno kao što niti namjerno ne pokazujem ljutnju ili ometam nastavu. Možete mi pomoći da lakše prevladam takvu situaciju tako da ne reagirate nervoznim ponašanjem s vaše strane. Izbjegavajte ovakve rečenice koje produžuju, a ne rješavaju krizne situacije:

  • Podizanje visine ili glasnoće govora. Ja čujem deranje i vrištanje, ali ne i riječi.
  • Izrugivanje ili oponašanje mene. Sarkazam, uvrede ili nazivanje pogrdnim imenima neće me posramiti i dobiti me da prestanem s određenim ponašanjem.
  • Iznošenje neutemljenih optužbi
  • Pokazivanje licemjerja
  • Uspoređivanje sa bratom ili sestrom ili drugim učenikom
  • Spominjanje prethodnih događaja ili događaja nepovezanih s ovim koji se upravo dešava
  • Kad me stavljate u istu kategoriju s ostalima (“svi ste vi isti”)

9. Kritizirajte me nježno. Budite iskreni – koliko ste vi sami dobri u prihvaćanju “konstruktivne” kritike? Zrelost ili samopouzdanje koji bi mi pomogli da je prihvatim su trenutno daleko iznad mojih mogućnosti .

  • Molim vas: Nikad, nikad nemojte pokušavati nametnuti disciplinu kada sam ljut, ometen, prestimuliran nečime, zatvoren, anksiozan ili na bilo koji način emocinalno nesposoban komunicirati s vama.
  • I opet se sjetite da ću ja vise reagirati na ton vašeg glasa nego na same riječi. Čuti ću deranje i uzrujanost, ali neću razumijeti riječi i stoga necu moći shvatiti sto sam učinio krivo.
  • Govorite nižim tonom i također spustite svoje tijelo tako da komunicirate na mojoj razini, a ne da stojite nada mnom.
  • Pomozite mi da shvatim što je neprikladno ponašanje na način koji pruža podršku i nudi rješavanje problematičnih situacija,  umjesto da me kažnjavate ili prekoravate. Pomozite mi da jasno odredim osjećaje koji potiču određeno ponašanje. Mošda sam rekao da sam ljut, ali možda sam bio uplašen, frustriran, žalostan ili ljubomoran. Istražite što je ispod moje prve reakcije.
  • Uvježbajte igranje uloga, pokažite mi bolji način kako da se nosim s situacijom drugi put. U tome će pomoći priča u slikama, sastav s fotografijama ili priča s društvenom situacijom. Očekujte da ćete igrati uloge puno puta. Ne postoje postupci koji će jednim pokušajem riješiti probleme. I kada idući put nešto točno napravim odmah mi recite.
  • Pomaže mi ako i vi sami oblikujete dobro ponašanje za reagiranje na kritiku.

10. Nudite jedino stvarne izbore. Nemojte mi nuditi izbor ili pitati “Da li želis…?” ako niste spremni prihvatiti ne kao odogovor. “Ne” može biti moj iskreni odgovor na “Da li želis da sad čitamo naglas ?” ili “Da li želis dijeliti bojice s Williamom?” Teško mi je imati povjerenja u vas kada ti izbori nisu zaista izbori.

Vi uzimate zdravo za gotovo nevjerojatan broj izbora koje imate na dnevnoj bazi. Stalno odabirete jednu opciju nad drugima znajući da vam imati izbor i biti sposoban izabrati daje kontrolu nad svojim životom i buducnošću.  Za mene su izbori puno ograničeniji , zbog čega mi je teže osjećati se samopouzdano u vezi samog sebe. Često davanje mogućnosti izbora pomoći će mi da postanem aktivno angažiran u svakodnevnom životu.

  • Kad god je moguće ponudite mi izbor bez ‘moraš’. Umjesto da kažete:”Napišite svoje ime i datum na vrhu papira,” recite: “Da li biste prvo željeli napisati svoje ime, ili bi prvo željeli napisati datum ?”Ili: “Što biste željeli napisati prvo, slova ili brojke ?” Nastavite i recite: “Vidite kako Jason piše svoje ime na papiru ?”
  • Omogućavanje izbora pomaže mi da naučim što je primjereno ponašanje, ali također trebam naučiti da će biti situacija kad ih neću imati. Kad se to desi neću biti toliko frustriran ako razumijem zašto:
  • “Ne mogu ti dati izbor u ovoj situaciji jer je opasno. Možes se ozljediti.”
  • “Ne mogu ti odobriti taj izbor jer bi to bilo loše za Dannya” (imati će negativan učinak na drugo dijete)
  • “Dajem ti puno mogućnosti izbora, ali ovog puta potrebno je da to bude izbor odrasle osobe.”
  • Zadnja riječ: vjerujte. Henry Ford koji se bavio automobilima rekao je:”Ako mislite da možete ili ne možete nešto, obično ste u pravu.” Vjerujte da možete za mene napraviti nešto. To zahtijeva sporazum i prilagodbu ali autizam je učenje s razlikom s otvorenim krajem.
  • Ne postoje zacrtane gornje granice postignuća. Ja osjećam daleko više nego što mogu prokomunicirati, a stvar broj jedan koju mogu osjetiti je da li vi mislite da ja to mogu. Ohrabrite me da budem sve što mogu biti, tako da mogu nastaviti rasti i uspijevati i dugo nakon što napustim vas razred.

© 2005, 2010 Ellen Notbohm www.ellennotbohm.com
With thanks to translator Jelena Tomljanovic